Održano ŽSV Sesvete - Dugo Selo

Na početku susreta pozdravila sam sve sudionike. Najavila sam radionice koje će se održati tijekom vijeća. Nakon zajedničkog križanja kao molitveni početak pustila sam spot klape Barun Hvalospjev ljubavi.

Nakon kratkog uvoda počelo je prvo predavanje koje su imale Natalija Kobasić Grgić prof. logoped i Danijela Jerabek prof. defektolog-logoped. Kratko su se predstavile te nabrojile najčešće teškoće s kojima se susreću u radu s djecom školske dobi a to su disleksija, diskalkulije i disgrafija. Naziv predavanja: Najčešće teškoće u školskoj dobi. Predavačice su pozvale sudionike da se pripreme na radionicu Kako je biti disleksičan? Svi su dobili čisti papir A4 na kojeg će zapisati pet rečenice koje će naizmjenično čitati logopedice Natalija i Danijela s umjerenim tempom. Zamoljeni su svi članovi vijeća koji su dešnjaci da u radionici pišu lijevom rukom, a ljevaci desnom. Nakon prve rečenice pitale su na koje poteškoće nailazimo i jeli nam teško pratiti tempo? Sudionici su odgovorili da imaju poteškoća u pisanju, pamćenju i praćenju istog sadržaja te da se osjećaju isfrustrirano. Logopedice su istaknule da to što mi osjećamo se događa i kod disleksične djece plus povećane frustracije, zbunjenost i pad motivacije i nerazumijevanje.

 

Kako biti učenik s teškoćama

Zato postoji terapeutski rad kao pomoć u prevladavanju teškoća. Naglasile su da je važno napraviti strategiju učenja i čitanja, dati više vremena kod pisanja pisanih provjera, skratiti tekst, ubaciti sličice vizualno. Najčešće teškoće počinju u predškolskoj dobi, one mogu biti vidljive i nevidljive. Dijete će ih lakše svladati ako ima prosječne ili iznadprosječne intelektualne sposobnosti za razliku od djeteta sa ispodprosječnim intelektualnim sposobnostima.

Profesorica Danijela je navela i teškoće razumijevanja (disharmoničan razvoj) te fonološke teškoće (artikulacijske teškoće). Rješenje za ove teškoće vidi u obaveznom uvođenju nultog razreda i odgovornom roditeljstvu.

Logopedica Natalija se nadovezala i rekla kako je važan i rad na radnoj memoriji koja je bitna za brzo čitanje i pisanje kod djece. Teškoće u učenju treba razlikovati od specifičnih teškoća. Na primjer neodgovarajuće poučavanje, neodgovarajući socio-ekonomski uvjeti, neprisustvovanje nastavi, problemi sa zdravljem, učenje s posredovanjem na jeziku koji nije materinski, gubitak samopouzdanja, emocionalni ili drugi problemi u ponašanju, ispodprosječna inteligencija itd.

Predavačice su zaključile predavanje da u dobi od tri godine kod djeteta se stvara baza materinskog jezika. Važno je pokazati empatiju i razumijevanje u prepoznavanju poteškoća i na vrijeme intervenirati.

 

Kamišibaj u nastavi

Sljedeće predavanje na temu: Kamišibaj u nastavi Katoličkog vjeronauka je imala kolegica Tatjana Šanko dipl. catech. mentor. Kolegica se kratko predstavila te počela predavanje. Zapitala se kako pronaći put do djece putem pripovijedanja. Na ovo pitanje pronašla je odgovor koristeći se tehnikom kamišibaja s kojom su je upoznale kolegice iz razredne nastave. To je tehnika u kombinaciji pripovijedanja, likovnog i scenskog izričaja ili umjetnost pripovijedanja uz pomoć slike na maloj drvenoj podlozi. Kao primjer ispripovijedala nam je prispodobu o Izgubljenoj ovci uz pomoć kamišibaja. Dok je kolegica pripovijedala, postavljala je i pitanja vezana uz prispodobu i izmjenjivala naslikane prizore prispodobe koji su se nalazili u koferu zvani Butaj. Naglasila je kako je važno prilagoditi tekst i odabrati tri ključne riječi. Koristila je A4 papir za crteže koji su bojani vodenim bojama.

Osnovni koraci u nastanku kamišibaj-priče:

-          uvod

-          zaplet

-          vrhunac

-          rasplet

Prvi put je bitno da vjeroučitelj pročita tekst i da sam vodi cijeli proces nastanka. Kamišibaj treba imati 12 dijelova (prva kartica naslov a zadnja kraj). Treba biti slika ili tekst npr. Isus, proći analizu da znam točno što kad ide, svaki tekst pročitati glasno, prilagoditi skicu i dati savjet za oslikavanje prizora (voditi se manje je više ), slike trebaju biti jasno vidljive. Kamišibaj ima kazališnih elemenata i dobra je tehnika kod ponavljanja naučenog. Kolegica je naglasila da kod izrade butaja pazimo na dimenzije te da može biti od tvrdog kartona ili od drveta.

 

Rad sa slabovidnim i slijepim osobama

Slijedeće predavanje na temu: Rad sa slabovidnim i slijepim osobama imale su kolegica Ankica Tomić dipl. catech., mentor i kolegica Michaela Lulić prof. filozofije i religijske kulture.

Kolegica Ankica je prva započela predavanje i istaknula da ukoliko imamo informaciju o slabovidnom učeniku trebamo zatražiti službenu dokumentaciju (dijagnozu) zbog bolje slike i pripreme za rad s istim. Istaknula je da je bila primorana istraživati rad sa slabovidnim osobama. Na kvalitetu sa slabovidnim osobama utječu i uvjeti rada. Kod slabovidne djece imamo manjak vizualne percepcije (slova izlaze iz reda) zato je važno povećati font slova i prilagoditi radne materijale. Ne treba ih osloboditi pismenih vježbi nego ih prilagoditi. Prema preporuci Centra Vinko Bek ovi učenici ne trebaju asistenta zbog ranije samostalnosti. Slabovidan učenik bi trebao sjediti u prvoj klupi srednjeg reda. Klupa bi trebala biti s nagibom i imati posebno osvjetljenje. Uvijek učenika obavijestiti o položaju namještaja i eventualnim promjena unutar učionice. Učeniku se obraćati imenom i davati jasna pojašnjenja. Koristiti olovku tamnije boje, koristiti povećalo, font slova 18.

Strategija poučavanja kod slabovidnih učenika

Bitno je ove učenike verbalno pohvaliti za ispunjene zadatke i time ih ohrabriti. Zadatci ne trebaju imati puno detalja, pobrinuti se da učenik sjedi s učenikom koji dobro vidi. Na glas pročitati ono što je zapisano na ploči. Najčešće dijagnoze slabovidnih učenika:

-          urođeno oštećenje vida

-          cerebralno oštećenje vida

-          distraktibilna pažnja, slabija radna memorija, niža razina obrade informacija.

Kolegica je završila predavanje s naglaskom na pravovremenu informiranost i pripremu za rad sa slabovidnom djecom.

Kolegica Michaela se nadovezala i pokušala približiti rad sa slijepim učenicima sa dijagnozom sljepoće. Kod te djece slaba je vidna percepcija, odnosno nesposobnost vidnog sistema da prenosi podražaje. Prvo što se javlja kad znate da ćete imati slijepe učenike su strah i predrasude zbog spoznaje da je osjetilo vida dominantno i da vidom primamo 90% informacija iz okoline. Ono što će nam pomoći u radu sa slijepim je bilježnica sa pojačanim crtovljem napisanim Brailleovim pismom (pretpostavlja se poznavanje istog) a tu je velika podrška Centar Vinko Bek u koji je Vjeronauk kao predmet uveden 1992. godine. Brailleovo pismo, brojevi, univerzalno reljefno točkasto pismo (6 točaka i 64 znaka) čita se dodirom ruku. Prstom se prelazi s lijeva na desno. U Republici Hrvatskoj prvi slijepi učenik upisan 1966. godine. Kolegica je naglasila da ono što se kod nas vidućih podrazumijeva nikako ne koristiti u radu sa slijepima na primjer gestama i mimikom. Ispravno je koristiti:

-          gramatički pravilan govor

-          verbalno objašnjenje dok pišemo po ploči ,treba glasno i jasno govoriti sadržaj koji se zapisuje

-          preporuča se igra aktivnosti i slušne osjetljivosti

-          navođenje riječima

-          trganje komadića papira

Kolegica je skrenula pozornost da slijepe osobe ne vole dodir ljepljivih materijala te iste treba izbjegavati u nastavi. I za kraj kolegica je prezentirala pomagala u nastavi sa slijepima.

 Nakon zanimljivih i praktičnih predavanja i radionica kolegica, voditeljica se zahvalila predavačima. Podsjetila na obavezna prisustvovanja minimalno dva Županijska vijeća od tri, Katehetskoj školi svake godine i jednom modulu. Sve prezentacije će biti objavljene na Teamsu. Susret je završen zahvalom i molitvom.

 

Mirela Rod-Slipčević, voditeljica ŽSV-a