Pozdrav iz Amazonije

Dragi vjeroučitelji, vjeroučiteljice i svi koji ovo čitate, lijep vam pozdrav iz Brazila!

Brazil ili službeno Savezna Republika Brazil, najveća je zemlja u Južnoj Americi i regiji Latinske Amerike, a peta je najveća zemlja na svijetu po teritorijalnoj površini. Brazil se sastoji od 26 saveznih država plus glavni grad Brasília i njegova okolica. Jedna od saveznih država je Amazonas. To je najveca savezna država Brazila. Kako biste dobili dojam o kakvim je postranstvima rijec evo jedne usporedbe. Savezna država Amazonas se prostire na 1 559 167,878 km². Na područje samo jedne savezne drzave nasa bi Hrvatska “stala” čak 27 puta!

Manaus je glavni grad ove savezne drzave, a od mjesta Itapeaçu, gdje mi živimo, udaljen je otprilike šest sati vožnje brodom po rijeci Amazoni. Ovdje u Itapeaçu zajednica sestara postoji od 2018. godine. Sestre su došle na poziv biskupa don Jose Ioniltona Lisboa de Oliveira iz prelature Itacotiare kako bi pomogle u pastoralnom radu.

Područje prelature Itacotiare obuhvaća otprilike 135 000 četvornih kilometara i broji 13 župa i oko 250 crkvenih zajednica. Do većine mjesta može se doći samo vodenim putevima i zbog velikih udaljenosti trajanja tih putovanja su dosta dugačka. Na tom području živi otprilike 100 000 stanovnika, koji su pretežito potomci Indijanaca. Već u tom prvom posjetu 2017. godine, kada su s. Claudia Regina i naša s. Beatrica zajedno s biskupom obišle neka mjesta kako bi dobile jasniju sliku ovoga područja, doživjele su mnogo toga što ih se dojmilo i ostavilo traga u srcima i razmišljanjima. Poneke zajednice nalaze se na mjestima kojima nije moguće pristupiti za vrijeme oseke, pa zbog toga čak nekoliko mjeseci nemaju svetu misu. U tim razdobljima krokodili se zavuku u mulj u mjestima gdje pristaju čamci, što može imati i kobne posljedice ako oni koji upravljaju čamcima nisu dovoljno oprezni. Šokirala ih je činjenica da je ta regija podobno tlo za trgovinu ljudima, prostituciju i iskorištavanje maloljetnica i djece. Nažalost, turizam predstavlja izvor zarade za lokalno stanovništvo, ali sa sobom nosi i mnoge negativne posljedice. Jedna je djevojčica za vrijeme nastave više spavala nego sudjelovala, pa je učiteljica željela znati zbog čega. Druga djeca su joj odmah odgovorila: „Učiteljice, ona provodi noći u prostituciji“, što pokazuje da roditelji to znaju i dopuštaju, možda i potiču zbog ekonomske potrebe. Sestre svjedoče kako ih je potreslo kada su ih odveli na mjesto gdje su bacili mrtvo tijelo jedne mlade žene koja je već bila u devetom mjesecu trudnoće i pred porodom. Ona je ubijena, a njezino dijete su ukrali. Hvala Bogu, policija je uspjela uhvatiti osobu koja je bježala s djetetom, pa je dijete bilo spašeno i vraćeno baki. To dvotjedno iskustvo potaknulo je sestre na molitve i razmišljanja kako dalje djelovati te je kao odgovor na molitve i razmišljanja 2018. godine u mjestu Itapeaçu otvorena zajednica.

Naše mjesto pripada župi Urucurituba koja broji čak 42 zajednice, filijale te je jasno da župnik nije u mogućnosti svake nedjelje slaviti misu u svakoj zajednici. U neke zajednice zato odlazimo mi sestre kako bismo zajedno s vjernicima slavile službu Božje riječi. Kako bi se lakše mogle provoditi pastoralne aktivnosti u zajednicama, zajednice naše župe podijeljene su u šest skupina te svaka skupina zajednički provodi formacije katehista, sudjeluje na svečanostima i planira aktivnosti i formaciju za svaku godinu. Mi smo zadužene za brigu oko dvije skupine, što broji 15 zajednica te smo uključene u formaciju vjernika koji nakon duže katehetske priprave mogu u svojim zajednicama preuzeti službe animiranja nedjeljnih slavlja Službe riječi i pričešćivanja. Misionari koji su u nedavnoj prošlosti prolazili ovim krajevima, zaustavljali bi se u zajednicama uz rijeku, takozvanim riberinhama, te bi ondje slavili svetu misu, krstili, ispovijedali, a ovisno o vremenu, imali i vjersku pouku. No kako zbog poteškoća putovanja rijekom i velikih udaljenosti nisu mogli često biti prisutni u zajednicama i duhovno pratiti vjernike, upravo je često izostajala formacija i rast u vjeri. Tako se i danas može osjetiti u zajednicama raskorak u razumijevanju i prihvaćanju vjere od načina života kojim se živi. Uloga je sestara ovdje pratiti vjernike na njihovom putu vjere, zajedno s njima dijeliti život, pomagati da se Crkva na ovome tlu utjelovi i da lice Crkve zadobije i autentične amazonijske crte, kako to sanja i o tome piše papa Franjo.

Kako je Amazonija podosta prometno izolirana, jer često ne postoje kopneni putovi koji bi povezivali mjesta (a ako i postoje ceste su izrazito loše te je jedva moguće prolaziti

automobilom te se tako većina naših ljudi ovdje služi motociklima), nego se sav transport obavlja čamcima, barkama i manjim brodovima, zbog velikih troškova goriva i transporta u ovim zabačenim krajevima, vrlo je skupo nabavljati i osnovne namirnice za život. Iako, zbog blagodati zemlje i rijeke, ovdje ne vlada glad kao što je to slučaj u Africi, također postoje ljudi koji su izrazito siromašni i na neki način jedva preživljavaju. Sestre tako djeluju pomažući siromašnijim članovima zajednice kako ne bi ostali gladni i bez osnovnih stvari koje su im potrebne za život. Upravo smo zadnjih dana više puta posjetili jednu obitelj koja je, osim siromaštva, pogođena još jednom tragedijom. Naime, mlada majka trudna se vraćala s polja udaljenog oko sva sata pješice od kuće i na putu joj je pozlilo te je rodila dijete, a zatim i umrla. Maleni Alen nakon dvadeset dana provedenih u bolnici, došao je kući, koja se sastoji od jedne sobe i male terase, gdje ga je dočekao otac, baka, tri sestre i jedan brat. Velika žalost zbog jedne prerane smrti i velika radost zbog novoga života isprepliću se, a ono što je lijepo osjetiti je ljubav i brigu crkvene zajednice koja je toj obitelji pružila molitvenu, ali i materijalnu podršku. Uz pomoć dobročinitelja uspjeli smo im nabaviti štednjak, perilicu rublja i ventilator koji je na ovim vrućinama vrlo potreban.

No osim karitativnog djelovanja, prije gotovo dvije godine sestre su pokrenule projekt pod nazivom „Muzika“. U suradnji s prelaturom i udrugom Cidade da Criança osigurale su profesore glazbe koji djeci, mladima, ali i odraslima održavaju satove glazbene teorije i poučavaju ih svirati instrumente: gitare i flaute. Na taj način pokušava se pomagati pri oplemenjivanju naroda, davanjem novih prilika za stjecanjem dodatnih znanja i vještina.

Vrlo su često organizirane i posjete po obiteljima gdje se onda zajedno moli. Članovi obitelji pozivaju svoje susjede, a zatim zajedno sa sestrama, lome Božju riječ, aktualiziraju je i dijele svoja iskustva. Crkva u Brazilu poznata je po metodi zajedničkog čitanja i življenja Biblije pod nazivom biblijski krug. Kroz mjesec rujan, mjesec posvećen Bibliji, kao i kroz listopad, mjesec misija, takav oblik zajedničkog dijeljenja Božje riječi ostvarili smo u više obitelji i više različitih zajednica, a s posebnom pažnjom na takav način pripremali smo se za Božić. Pripreme za Božić uvelike su se razlikovale od onih u domovini. Mi ovdje nismo imali zornice, generalno vrlo rijetko imamo priliku sudjelovati na svetoj misi. Puno zajednica ni na sam Božić nije imalo priliku sudjelovati na svetoj misi, nego su ova velika otajstva proslavili u jednostavnosti, koja možda i malo više nalikuje na onaj tihi i skromni Isusov prvi dolazak. Priprema kroz devet susreta u kućama različitih obitelji, lomljenje Riječi, razmišljanje o načinima kako pripraviti svoj život za Isusovo rođenje, bili su vrlo dojmljivi.

Osim po prirodnim ljepotama, Amazonija je u čitavom svijetu poznata po pretjeranom iskorištavanju prirodnih dobara, ali i ljudi. Ovdašnji stanovnici potomci su indijanaca, no dio njih zbog duge i bolne povijesti izrabljivanja i iskorištavanja od strane „bijeloga čovjeka“, a i zbog velikog utjecaja suvremene kulture, danas žele zaboraviti identitet i usudim se reći, trude se zaboraviti svoju kulturu. Sestre svojom prisutnošću među ljudima pokušavaju pokazati poštovanje prema osobnim povijestima, ali i povijesti naroda, potičući ih kako bi oni mogli prihvatiti svoj kulturni identitet i njegovati i razvijati kulturu koja je utemeljena na čvrstom i zdravom odnosu prema prirodi, životu uopće.

Prema stilu života, živjeti u Amazoniji sasvim je drugačije od života u takozvanoj suvremenoj kulturi. Priroda je ta koja određuje ritam života i daje čar i ljepotu. Tako je ovdje sasvim normalno proći kraj velikih stabala kakaa, banana ili ananasa. A nije neuobičajeno na putu ili pred kućnim pragom susresti iguanu, zmiju, tigrastu papigicu ili čak majmunčića. Krokodil je uz brojne velike i male ribe, zmije, pa čak i riječne dupine uobičajeni stanovnik rijeke. Dok smo krokodila vidjele iz čamca, do sada nismo imali „sreću“ susresti se licem u lice s jaguarom, ali naši mještani često podijele s nama i takva iskustva.

Svjedoci smo nebrige za prirodu i očuvanje zajedničkoga doma, gotovo na svakome koraku. Ljudska nebriga i pretjerano iskorištavanje dobara planeta zemlje rezultira promjenama u prirodi koje vode klimatskim promjenama. Ovaj tropski kraj ne poznaje godišnja doba u klasičnom smislu, nego postoji sušni i kišni period. Kišni period započeo je krajem studenoga i traje do kraja travnja ili svibnja. I iako je u ovome podneblju uvijek jako vruće i izrazito sparno, prošla godina bila je specifična po ekstremno visokim temperaturama. Upravo to dovelo je do velike suše u Amazoniji čije se posljedice još osjećaju. Više velikih pritoka rijeke Amazone, Rio Negro, Rio Madeira i Solimões gotovo su potpuno presušili. Drastična je opala razina vode u samoj rijeci Amazoni te do nedavno nije bilo moguće prolaziti riječnim putovima na uobičajen način. Puno mjesta bilo je odsječeno od ostatka svijeta te su ostali bez vode, struje, a kako je ribarstvo primarna djelatnost, i bez hrane. Biskup naše prelature Itacotiara pozvao je na solidarnost i brigu za braću i sestre u potrebi te je vrlo brzo organizirana akcija pod nazivom Puxirum kako bi se skupilo hrane i vode, a onda dostavilo onima koji su ostali bez osnovnih potrepština. Zajedno sa koordinatorom naše zajednice Svetoga Sebastijana, ovdje u Itapeaçu, mi smo također potražile one najugroženije iz naše zajednice kako bi i do njih došla prijeko potrebna pomoć. Iako smo sada u kišnom periodu i situacija s razinom vode u rijeci se popravila, trebat će još puno vremena i padalina da se nadomjesti sve ono što je suša prouzrokovala.

Željela sam vam malo predstaviti prilike života u Amazoniji. Nisam puno govorila o svojim doživljajima ove kulture, života i življenja, ali vjerujem da će za to biti prilike kada se vratim. Svima vama želim blagoslovljenu pripremu za svetkovinu Isusovo uskrsnuća. Svako dobro i lijepi pozdrav!

s. Gita Klobučar