Betlehemska poruka

Uvodna riječ za časopis Lađa 4/2023

Božić je blagdan kada se vjernici, ali i svi ljudi dobre volje, prisjećaju i slave prve dane Kristova života, u kojima vjernici prepoznaju događaje spasenja. Bog je prije dvije tisuće godina iznenadio moćnike i silnike svoga vremena. Iako su ga iščekivali, nisu ni slutili da će mjesto za svoj dolazak izabrati onkraj njihovoga svijeta – u skromnoj štali, među priprostim ljudima i plemenitim životinjama. Rođenjem u Betlehemu Isus je pokazao tko su njegovi miljenici: skromni i priprosti, slabi, grješni i odbačeni. Zar je moglo biti drugačije? Njegov dolazak iznenadio je i sablaznio mnoge. Bog se spustio do samoga dna ljudske egzistencije kako bi čovjeku zauvijek vratio grijehom izgubljeno dostojanstvo. Zbog toga je Božić radosna vijest – to je radost ponovno otkrivenog života. Isusovim rođenjem u Betlehemu Bog postaje dionikom ljudske povijesti i povijesti svakoga ljudskog života. Od tada čovjek više nije sam na zemaljskom putu. To je istinska božićna radosna vijest. Kada jedni drugima kažemo »sretan Božić« želimo upravo to: da nitko više ne bude sam na životnome putu, da ima Suputnika koji mu nikada neće okrenuti leđa. Betlehemsko svjetlo je jednom zauvijek osvijetlilo čovjekov put i usmjerilo njegov hod.

U zadnje vrijeme u našem društvu jača tendencija reduciranja adventa i Božića na evente kojima je sadržajno, vizualno i funkcionalno najvažniji cilj zabava i brza zarada. Zamjetna je i relativizacija kršćanske i hrvatske adventske i božićne tradicije. A nema naroda ni kulture bez tradicije. Tradicija je poput korijena bez kojega stablo ne može izrasti i donijeti ploda. A upravo suvremene kulturne ideologije, umjesto čvrsto ukorijenjenih osobnosti, žele plitke i iskorijenjene ljude koji zaziru od vlastite povijesti, koji odbacuju duhovnu i religijsku baštinu, negiraju tradiciju. Umjesto milosnog vremena i osobnoga nutarnjeg čišćenja, advent se pretvara u vanjsku manifestaciju koja se uglavnom svodi na zabavu, druženje, kupovanje, trošenje, jelo, piće…

Čini se da čovjek još uvijek nije razumio poruku iz Betlehema. Uporno pokušava došašće i Božić izmjestiti iz njegovoga iskonskog ozračja; lišiti ih jednostavnosti, duhovnosti, šutnje, divljenja i zahvaljivanja. Čovjek uporno traži mir, sreću i radost u buci, trošenju, kupovanju, obilju i raskoši. Iako mu je Betlehem nadohvat ruke, povijest se ponavlja: »K svojima dođe i njegovi ga ne primiše« (Iv 1,11). Bog uvijek iznova postaje beskućnikom. Doduše, čovjek mu pokušava graditi dom, ali po uzoru na svoj; pokušava i samoga Boga uvjeriti da mu on, čovjek, može prirediti bolji i ljepši smještaj. Zaobilazeći skromni Betlehem i žudeći za Herodovom palačom, čovjek biva lišen životne punine i radosti koja se krije u malenosti, skrovitosti i nježnosti Božića koja uvijek odsijeva iz okna betlehemske štalice. Kako bismo doživjeli radost Božića u blagdanskim danima, nađimo vremena za šutnju, za motrenje betlehemske tajne; dopustimo da nam Novorođeni Bog govori, da nas nauči što je uistinu najvažnije u životu. Najvažnije o životu naučit ćemo upravo u betlehemskoj školi.

Stoga u božićnome vremenu pohodimo jaslice, u šutnji zastanimo pred darovanošću; poklonimo se pred Božjom ljubavi očitovanoj u jednostavnosti, skromnosti i ljepoti maloga djeteta – maloga Božića. Neka nam svima bude radostan i blagoslovljen Božić!

s. Valentina Blaženka Mandarić