Cvjetamo i za druge

Ilija je revnovao za Boga u svojoj svakodnevici, već prema svom pozivu, kao što i mi revnujemo i s Bogom obrađujemo njegovu njivu i vrt; netko kao vjeroučitelj, netko kao kateheta, netko u nekoj drugoj ulozi – možda kao predstojnica nekog ureda, ili savjetnica, ili možda tajnica u njemu.

Ali neovisno o mjestu u kojem djelujemo, umaramo se vrlo. Godina je duga i zaduženja su ponekad teška, a ako smo revni ponekad ono što činimo na svojim radnim mjestima izlazi iz okvira opisa radnog mjesta, a možda i iz plaće koja nam sjeda na račun. A tu su i godine staža, kad se zaboravlja što smo sve u svom radnom vijeku učinili za druge, a možda nismo bili dužni toliko učiniti.

Potreba za odmorom i odmakom je velika. Istina, neke stvari uvijek mogu i bolje, ali sigurno smo tamo gdje nas je Bog trebao i htio. Sigurno je da nismo slučajno ovdje zasađeni i da baš ovdje moramo cvjetati. A sigurno je i da cvjetamo i za druge, da ostane bar neki trag ljepote i mirisa od našeg cvjetanja.

Ali teško je biti cijeloga života budan i bistar. Zato nam Bog osigurava dnevni odmor da se tijelo i um resetiraju, a već od prvih stranica Biblije traži se i tjedni dan odmora; a evo upravo smo dočekali i vlastiti godišnji odmor, kad se od mjesta rada možemo udaljiti na dulje vrijeme (osobito oni koji stanuju „na dvije adrese“).

Kad je Ilijino poslanje dovelo u pitanje njegov posao i sam opstanak, došlo je vrijeme da pobjegne, da se odmakne, da se odmori na posve drugačiji način. Ilijin susret s Bogom na Horebu zbio se ovako, kako je opisao u 1 Kr 19,1-17:

Ahab ispriča Izebeli sve što je Ilija učinio i kako je mačem poubijao sve proroke. Tada Izebela posla Iliji glasnika s porukom: »Neka mi bogovi učine sva zla i neka nadodaju ako sutra u ovo doba ne učinim s tvojim životom kao što si ti učinio sa životom svakoga od njih!«
On se uplaši, ustade i ode da bi spasio život. Došao je u Beer Šebu, koja je u Judeji, i otpustio ondje svoga momka. A sâm ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: »Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.« Zatim leže i zaspa. Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: »Ustani i jedi.« On pogleda, kad gle – kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio, pa opet legao. Ali se anđeo Jahvin javi i drugi put, dotače ga i reče: »Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!« Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba.

Susret s Bogom

Ondje je ušao u neku špilju i prenoćio u njoj. I gle, eto k njemu riječi Jahvine: »Što ćeš ti ovdje, Ilija?« On odgovori: »Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke. Ostao sam sâm, a oni traže da i meni uzmu život.« Glas mu reče: »Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi.« Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas i reče: »Što ćeš ovdje, Ilija?« On odgovori: »Revnovao sam veoma gorljivo za Jahvu nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i mačem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sâm, a oni traže da i meni oduzmu život.«
Jahve mu reče: »Idi, vrati se istim putem u damaščansku pustinju. Kad dođeš, pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog. Pomaži Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe.

Od Ilije učimo nekoliko stvari:

1. u nekom nas trenu uznemiri i naše poslanje i naš posao

2. treba nam odmak; možda ne do mjere da kao Ilija spašavamo goli život, ali da spasimo i pročistimo svoje odnose s ljudima koji nas okružuju

3. treba se opustiti, jesti, piti i spavati da se povrati izgubljena snaga

4. s Bogom porazgovarati bez uplitanja drugih; i prepoznati ga u šaptu laganog i blagog lahora, i, kad dođe vrijeme,

5. dopustiti da drugi preuzme naše poslanje i zaposlenje, predavši mu u nasljedstvo ono što smo učinili, i dopustiti da taj drugi cvjeta i svojim mirisom i na svoj način unaprjeđuje vrt oko kojeg smo se i sami toliko trudili.

Dobar nam svima ljetni odmor!