OŠ Šćitarjevo za Caritas

Preuzeto s caritas.hr

Za 1000 Radosti

Crtice iz jedne osnovne škole uz provedbu programa „Za 1000 radosti – Na strani dobra“

Dijelimo s vama nekoliko crtica potaknutih provedbom programa „Za 1000 radosti – Na strani dobra“ u jednoj osnovne školi a poslala nam ih je školska vjeroučiteljica. Svjedoče o snazi i dubokoj povezanosti svjetla i dobra, koje ni vrijeme ni okolnosti ne mogu umanjiti. A nas su dirnule i razveselile.

U sklopu humanitarne akcije “Za 1000 radosti” prije nekih 2 tjedna, stigle su nam na školu Caritasove narukvice. Učenici, kako veliki, tako i maleni, silno su se veselili kad su na ruku stavljali šarene narukvice… No, bilo je tu zaista potresnih i dirljivih trenutaka… Navest ću ih nekoliko:

Kad sam u jednom 5. razredu objasnila učenicima koji je cilj i svrha prikupljanja priloga… rekla sam im između ostalog: Budimo na strani dobra i onda kad drugi nisu, i onda kad su (možda) protiv, i onda kad se možda protive jer ne znaju gdje će njihov novac (koji ionako nikad ne daju u ovakve svrhe!!) završiti…

Navela sam im i nekoliko primjera konkretne pomoći, tko su ljudi kojima ta pomoć ide i sl.

Spomenula sam im dvoje-troje ljudi za koje osobno znam da im je pomoć bila realizirana…

I, već su sve ruke bile u zraku, svi su željeli dati svoj prilog. No prije toga mi prilazi asistentica (koja je od 10. mjeseca u tom razredu, inače, moderna djevojka koju su učenici baš zavoljeli), i šapne mi bi li i ona smjela nešto djeci reći na tu temu…

Pretpostavila sam da će  ispričati svjedočanstvo o nekoj osobi kojoj je Caritas pomogao, te sam joj rekla da može.

Započela je otprilike ovako:

„Draga djeco… poznajem jednu obitelj… s puno, s jako puno djece… jednu vrlo, vrlo siromašnu obitelj… Usudila bih se reći da se radi o siromaštvu koje mnogi od vas (srećom)  ne mogu ni zamisliti…  Petero djece spavalo je na deki na betonu, jer…drugo nisu imali… postojala je samo jako velika bijeda…“

Asistentica je, vidno potresena, i s knedlom u grlu, nastavila govoriti:

„Tu obitelj (a bilo je to prije 20-ak godina) posjetili su iz socijalne službe, i drugih državnih institucija… i nitko, nitko od njih nije im pomogao… Rekli su da im je još dobro kako je u drugim obiteljima…

Draga djeco, znate li tko je toj obitelji pomagao? Jedino Hrvatski Caritas, i da nije bilo pomoći iz Caritasa… ja danas… ne bih… ovdje pred vama stajala…‍“

Uhhh… suza krene sama od sebe…

Prvo je nastao tajac, pala je pokoja suza, zagrljaj, zatim pljesak ohrabrenja i zahvala za svjedočanstvo.

Hvala Asistentici na hrabrom svjedočenju… (ja se ne bih usudila tako pred djecom ogoliti dušu).

Moram reći da su se ove godine u akciju uključili SVI! Učenici koji idu na Vjeronauk, ali i svi ostali, njihovi roditelji, nastavnici, cijeli kolektiv… I ništa nam nije moglo umanjiti radost zbog činjenja dobra. Akcija je bila ‘lančano nezaustavljiva, a moje srce, veliko k’o neboder!

—

Nekoliko učenika je donosilo novčanice po 10 eura, jer su im roditelji rekli da treba pomagati,‍ no ipak je posebna radost bila i u samim narukvicama, koje još k tome i po noći svijetle.

Tako je u jednom (predivnom!) 2. razredu, nastala ‘nemala rasprava’ koja narukvica je ljepša i koja bolje (i ljepše) svijetli po noći?!?

Plavooka i plavokosa djevojčica iz prve klupe (pomalo) zamišljeno gleda narukvice na svoj ruci, a onda odvažno ustane i svima se obrati: “Ma, znate što? Uopće nije bitno je li te narukvice svijetle ili ne… BITNO JE DA NAŠE DUŠE SVIJETLE”!! ‍

U prvi tren svi smo ostali bez teksta. Zahvalila sam djevojčici na predivnoj izjavi. Rekla sam da mi je srce veliko k’o kuća, a da je Isusovo srce sada, veliko k’o neboder (i da u njega svi oni mogu stati).

A jedan učenik na to kaže: „Učiteljice, vi se sigurno šalite!!! Pa ne može Isusovo srce biti tako malo… ono je i od sunca veće!“ 

Ah ..suza u oku, radost golema u srcu…

—

Po završetku akcije, koja je trajala svega 5 dana (zahvaljujući  velikodušnosti učenika roditelja i nastavnika), prilazi mi skupina dječaka sa šarenom metalnom kutijom (od bombona) i kažu: „Vjeroučiteljice, znamo da više nema narukvica, ali nema veze. Svi ih imamo na rukama, a ovo smo se mi sami dogovorili i ovaj tjedan skupljali… i skupili smo 27 eura, koje želimo darovati Hrvatskom Caritasu…“ ‍‍

—

Hvala svima vama koji ste na strani dobra i koji ne odustajete od dobra! ‍‍‍‍

Jer dobro je činiti DOBRO! ‍

Vjeroučiteljica Silvija Filipaj