Simfonija zajedništva u Poljskoj

Nagradno putovanje

I ove godine ponovno su se osvjedočili uspješni olimpijci i mi mentori da se isplati učiti i marljivo raditi. Nagradno putovanje u Poljsku za pobjedničke ekipe vjeronaučne olimpijade za osnovnu i srednju školu primili smo kao veliki dar od Hrvatske biskupske konferencije, u organizaciji Nacionalnog katehetskog ureda. Predivno putovanje započelo je ispred povijesne dvorane „Vatroslav Lisinski“ u Zagrebu. Svim sudionicima ovog uistinu blagoslovljenog hodočašća od tada je započela svirati predivna simfonija zajedništva i prijateljstva praćena dječjim i mladenačkim osmjesima. Da, svirala je predivna duhovna simfonija od 5. do 9. srpnja kad smo se sretno vratili u nedjelju, rano ujutro pod vodstvom, a u organizaciji uvijek spremne za smijeh i šale Anite Vranić, tajnice Nacionalnog katehetskog ureda HBK.

Kao predstavnici Zagrebačke nadbiskupije na putovanju su se našli OŠ Antuna Augustinčića iz Zaprešića s mentorom Ilijom Nikolićem, I. gimnazija iz Zagreba s mentoricom Barbarom Kačar i III. gimnazija iz Zagreba s mentorom Stjepanom Pavekom, u pratnji predstojnice Ureda za vjeronauk prof. dr. sc. Valentine Mandarić koja je bila raspjevana i uvijek pri ruci svima.

I učenici i mi mentori s velikim motivacijom pristupili smo razgledavanju Krakova. Marljivo smo prvog dana slušali neumornu vodičkinju, Poljakinju Katarinu koja je izvrsno izlagala na odličnom hrvatskom jeziku. Uz puno ritma Katarina se našoj grupi željela još više približiti pa nas je od milja zvala „Modrići“ i „Šukeri“, osobito kad nas je trebalo pokrenuti u razgledavanju središnjeg Gradskog trga ili tvrđave Barbakan.

Drugog dana posjetili smo ne samo poznati nego tako dobro moderno-edukativno osmišljeni rudnik soli Wieliczka. Spustili smo niz 378 stuba u njegovu dubinu gdje smo čuli iznimnu bogatu rudarsku povijest kroz četiri stoljeća. Svakog posjetitelja barem na tren ostavi bez daha velika središnja dvorana kapela sv. Kinge koju su rudari isklesali iz „žive“ kamene soli. Vidjeli smo kako su rudari živjeli i radili za kruh svagdašnji i skrbili za svoje obitelji. Imali smo priliku vidjeti i dodirnuti rudarske hodnike, kapele i oltare. Zanimljivo je bilo vidjeti i slano jezero na dubini od 135 metara.

U ovom poznatom svjetskom rudniku prošli smo predivnu turističku rutu 3,5 km koja nam je otkrivala svoje najzanimljivije dijelove staze u tek jedan posto viđenog. Rudnik od devet etaža doseže dubinu od 327 metara i dug je preko 300 km. U njegovoj unutrašnjosti i mnogim labirintima krije se više od 2000 dvorana.

Tog istog popodnevna obišli smo svetište Milosrdnog Isusa, grob sv. Faustine i svetište Ivana Pavla II.

Cjelodnevni izlet u najveće Gospino svetište u Jasnu goru u gradu Chestochowi bio je poseban i po tome što su mladi sudionici vjeronaučne olimpijade predvodili križni put pod naslovom „Hod za Kristom nije šetnja – nego umiranje!“ kojeg je napisao naš blagopokojni kardinal Franjo Kuharić.

Učenici su unatoč suncu i visokim temperaturama svemu pažljivo prilazili i uživali u darovanom vremenu i mnogobrojnim susretima, a ni sladoled nije izostao.

Četvrtog dana kao znatiželjni hodočasnici posjetili smo svetište Kalvariju Zebrzdovsku za koju duhovno skrbe oci franjevci.

I, na koncu, šećer na kraju bile su Wadowice – rodno mjesto sv. Ivana Pavla II. Posjetili smo wadowičku župnu crkvu u kojoj se krstio Ivan Pavao II. i u koji se rado vraćao.
Pored crkve krštenja Ivana Pavla II. veliki je spomenik pokojnog pape uz kojeg smo se zajednički fotografirali. Također pokraj crkve je i rodna kuća Ivana Pavla II., koja je danas muzej i u kojoj je umrla njegova majka Emilia.

Svaki dan imali smo svetu misu koju je predvodio i nadahnuto propovijedao vlč. Marko Milaković, duhovnik ovog hodočašća, ujedno i mentor srednjoškolske ekipe iz Nove Gradiške.

Atmosfera u autobusu bila je posebna, gdje nijedan dan nije izostala svakodnevna molitva časoslova, pjesma i dogodovštine iz svakidašnjeg života. Svoje dojmove s ovog hodočašća podijelio je s nama u autobusu i suprug vjeroučiteljice Nataše Čurić Antonio dok smo se vraćali doma:

„Draga djeco i mladi, kao prvo, iznimno mi je zadovoljstvo i čast što nas je Božja providnost spojila pa smo ovih par dana proveli skupa. Naravno osim svih kotačića šireg Božjeg plana i nauma vi, kao svatko od vas ponaosob, jer uz vaše mentore koji su vas vodili, ugradio puno svoga truda i nebrojenih sati učenja da bi bili tu. Oduševili ste me svojim ponašanjem, razmišljanjima, domoljubnim pjesmama koje ste pjevali… Lijepo je znati, gledajući vas, da je budućnost u dobrim rukama“.

Da, budućnost novih vjeronaučnih olimpijada u Božjim je rukama jer uvijek dođu nove generacije olimpijaca koje nas sve obogate i osvježe na svoj dragocjen način.

A što je sa sjemenom? Vjerujte ono u svoje vrijeme padne na plodno tlo i donese biblijski rečeno: „jedan stostruko, jedan šezdesetostruko, a jedan tridesetostruko“.

Ilija Nikolić