Govoriti istinu

"Svaki sporazum između istine i laži uvijek je na štetu istine.", (V. Hugo)

Govoriti istinu dobra je vrlina. I držeći se nje, čuvamo sami sebe od mnogo neugodnosti. A opet, živimo u vremenu kada smo okruženi svakodnevnim lažima i opravdanjima za iste. Svi smo se lažima ponekad služili kako bi nas spasile od neugodnih situacija. Ali kada pogledamo objektivno, opravdanja za laži koje utječu na život drugoga jednostavno nema. Opravdanja za pogrešno prikazivanje činjenica, manipulaciju i izvrtanje istine također nema. Lažna su to opravdanja koja su takva do onog trenutka kada se otkrije istina. A laži se ionako prije ili kasnije otkriju. Svi smo se sigurno osvjedočili u tu činjenicu. Oni koji govore laž mogu neko vrijeme obmanjivati druge, ponekad i same sebe, no dugoročno gledano, neistina ne može opstati.

U Knjizi Mudrosti piše kako ''istinoljubive usne traju zauvijek, a lažljiv jezik samo na tren'' (Mudr 12, 19). Istinite riječi uistinu obilježavaju postojanost i trajnost. Međuljudski odnosi puno su stabilniji i ljepši kad ljudi govore istinu i postupaju u skladu s njom, a govorenje istine donosi mnoge nagrade. Među njima su čista savjest, dobar glas te stabilan i povjerljiv odnos među bračnim partnerima, članovima obitelji, prijateljima, pa čak i poslovnim kolegama. Zato, iako je ponekad teško, govorite istinu, pa makar vam glas drhtao!

Ponekad uzrok lažima može biti pretjerani strah kako će reagirati druga strana kada čuje istinu. Kao u situacijama kada bismo trebali izreći istinu, a vlada oprezna tišina, jer je problem riskirati, usuditi se izreći svoj način razmišljanja, nešto što smatramo osobnim porazom, obvezati se pred sobom i drugima na istinu. To zahtjeva hrabrost. Onaj koji prikriva svoje osjećaje i misli, boji se pokazati onakvim kakav jest, bilo zato što se boji upoznati sebe ili zato što ne želi da ga drugi vide razotkrivenog iznutra. Jer teško je priznati sebi na glas ono što je u nama, teško je priznati da smo pogriješili i lagali. Takav strah donosi u naš život mnogo nemira. Uvjereni u svoje mane i poraze, umjesto da se s njima suočimo i živimo istinu na koju smo svi pozvani, glumimo zadovoljstvo i druge pozitivne osjećaje, gradimo život na nečemu što nije stvarnost. Maska koju smo osmislili je ono što želimo da drugi ljudi vide, no svi smo ipak najsretniji kada možemo biti ono što jesmo.

I zato, pogledajte se ''drugim očima'', razmislite zašto vas ljudi vole, što ste sve dobro napravili u svome životu i živite istinu koju želite od drugih i za sebe. Na taj će se način sigurno naći prostora i za oprost.