Clanak

Kriza odgoja i odgoj u vrijeme krize

Živimo u svijetu i vremenu u kojem se susreću i sukobljavaju mnoge vrijednosti. U svim segmentima života prevladava subjektivizam, a pluralizam nameće društveni identitet kao surogat vlastitome. Stoga se čini da je danas odgajati, ali i biti dijete, teže nego ikada prije. „Drama odgoja“ uvijek je prisutna, a njezin je ishod neizvjestan, osobito na planu usklađivanja zahtjeva osobnog razvoja i zahtjeva društva, dakle personalizacije i socijalizacije. U Babilonu životnih dobi djeca i adolescenti postaju kolateralne žrtve globalizacije i životnih okrutnosti, čije posljedice najzornije vidimo u ponašanjima koja proizlaze iz poremećaja socioemocionalnog razvoja. Mnogi od njih samo naizgled funkcioniraju na prihvatljivom stupnju socioemocionalnog razvoja, ali ne razvijaju čvrsto središte emocionalne i moralne kontrole.

Makijavelistička djeca i mladež

Renesansni književnik, političar i borac za građanska prava, Niccolò Machiavelli je u djelu Il principe (Vladar) uobličio svoje filozofsko-političke predodžbe o ljudskom doživljavanju i ponašanju. Sukladno tome, pojam makijavelizam definira djelovanje prema načelu cilj opravdava sredstvo. U psihologiju ličnosti i socijalnu psihologiju uveden je šezdesetih godina prošloga stoljeća, a označava manipulativno ponašanje u međuljudskim odnosima zbog postizanja vlastitih ciljeva. Većina današnje djece i mladeži često se ponaša kao da ima pravo dobiti ono što želi bez obzira na način na koji su do toga došli. Primjerice, smatraju da je ocjena iz ispita dobivena učenjem jednako vrijedna poput one do koje su došli uz pomoć „šalabahtera“ i da nema ništa loše u tome da udare vršnjaka koji ih zadirkuje.

Mnogi roditelji ne shvaćaju kako njihovo vlastito ponašanje iskrivljuje način na koji njihova djeca doživljavaju vlastiti identitet i prirodu njihova odnosa. Je li vam se kada dogodilo da vas dijete tijekom spontanog razgovora navede na određenu temu, dobije što želi ili traži da donesete određenu odluku, nakon čega imate osjećaj da ste prevareni, a ne možete si to objasniti? Školska pedagoginja i psihologinja Eleni Andreou pitala je učenike koliko se slažu ili ne slažu sa sljedećim tvrdnjama:

1. Uspješni ljudi su uglavnom iskreni i dobri.

2. Većina ljudi je uspješna i dobra.

3. Moguće je biti dobar na svaki način.

4. Bolje je biti dobar i pošten nego nepošten i slavan.

5. Katkada moraš varati da bi dobio što želiš.

6. Katkada moraš nekoga povrijediti da bi dobio što želiš.

7. Dobro je biti dobar s važnim ljudima, čak i ako ti se ne sviđaju.

8. Kriminalci su kao i drugi ljudi, samo što su glupi pa su ih ulovili.

Rezultati koje je dobila bili su vrlo zanimljivi. Prve četiri tvrdnje govore o ljudskoj prirodi, a zadnje četiri tvrdnje govore o manipuliranju ljudima. Većina odgovora NE na prve četiri tvrdnje i većina odgovora DA na zadnje četiri tvrdnje upućuju na makijavelističku osobnost djeteta. Makijavelistima stabilnu strukturu ličnosti koju obilježavaju: gubitak povjerenja u ljude; uvjerenje da se ljudima može i treba manipulirati; sklonost perfekcionizmu; emocionalna distanciranost; razvijene socijalne vještine; razvijene verbalne sposobnosti; cinizam, neiskrenost, laskanje i potreba ostvarivanja vlastite dobrobiti, najčešće na štetu drugih.

Dijete, odnosno adolescent makijavelist to ne čini planski nego spontano, u prikladnoj situaciji, uvijek licem u lice. Racionalan je, bez spontane afektivne reakcije u odnosu, koncentrira se na zadatak i dobro improvizira. U školi se osjeća superiorno i sklon je emocionalnom zlostavljanju učenika koji su intelektualno ili emocionalno slabiji. Od frustracije se brani neurotičnim mehanizmima obrane, među kojima dominiraju potiskivanje i premještanje. Naizgled se čini da makijavelistička ili manipulativna osobnost ima puno sličnosti s narcističkom ili disocijalnom strukturom ličnosti, ali među njima postoje vrlo jasne razlike. Primjerice, narcistička struktura je nestabilna, veže se za ljude, traži gratifikaciju, izbjegava odgovornost, ima slijepu pjegu na vlastito ponašanje, reagira sa strahom i/ili ljutnjom, a disocijalnu karakterizira individualna osobnost, patološko laganje, nizak neuroticizam i gubitak anksioznosti. Korijeni tih poremećaja su u nezadovoljenim emocionalnim potrebama tijekom djetinjstva, zanemarivanju, zlostavljanju, nesposobnosti empatijskog razumijevanja ili poremećenom osjećaju moći kojega je dijete razvilo ako ste neprestano „trčkarali“ oko njega.

Za zdrav razvoj djeteta vrlo su važna iskustva u obitelji. Djeca čiji su roditelji emocionalno topli, realni i dosljedni u odgoju boljeg su zdravlja, imaju više samopoštovanja, više prijatelja, bolji školski uspjeh i manje poteškoća u ponašanju. Roditelji koji se procjenjuju nekompetentnima u odgoju više su skloni popuštanju. Nedostatak pažnje i emocionalna udaljenost roditelja imaju snažan utjecaj na nezrelo ponašanje djece i adolescenata. Američki dječji i adolescentni psihijatar Robert Shaw ističe kako su unatoč dobrim namjerama njihovih roditelja, mnoga današnja djeca nehotice odgojena tako da uzimaju i nikad ne daju ništa za uzvrat, da prikupljaju, a nikada ne dijele, da posjeduju i nikada ne cijene vrijednost onoga što imaju.

Koje su osobine dobrog djeteta odnosno učenika)? Odanost, poštenje, odgovornost, ustrajnost i sposobnost empatijskog razumijevanja: dobra djeca misle na druge koliko i na sebe, pružaju podršku, suosjećanje i imaju zdrav odnos prema radu. Današnja djeca i mladež pokazuju zabrinjavajući nedostatak tih osobina, i zato: