Nasilje preko interneta ili cyberbullying

Nasilje preko interneta ili cyberbullying je opći pojam za svaku komunikacijsku aktivnost cyber-tehnologijom, koja se može smatrati štetnom kako za pojedinca, tako i za opće dobro. Oko 25% djece i adolescenata najmanje su jednom bili žrtve vršnjačkog nasilja posredstvom IT-tehnologije, a 75% ih često svjedoči različitim oblicima nasilja na internetu. Postoje dvije vrste nasilja preko interneta: izravan napad i napad preko posrednika. Izravan napad događa se kad osoba:

objavljuje privatne podatke i/ili neistine na chatu, blogu ili Facebooku
šalje uznemirujuće slike putem e-pošte ili MMS poruka na mobitelu
šalje uznemirujuće poruke mobitelom, e-poštom ili na chatu
šalje pornografiju i/ili viruse na e-poštu ili mobitel
lažno se predstavlja kao druga osoba
ukrade tuđu lozinku i zloupotrijebi je
postavlja internetske ankete o žrtvi.

Nasilje preko posrednika događa se kad počinitelj napada žrtvu preko treće osobe, koja toga najčešće nije svjesna. Primjerice, neki učenik dozna lozinku drugog učenika za njegovu adresu e-pošte ili nadimak na chatu. Tako s njegove adrese e-pošte može slati uznemirujuće poruke njegovim prijateljima, ostavljati neprimjerene poruke na blogu, chatu ili forumu. Svima se tako čini da je žrtva zapravo ta koja čini loše stvari. Na taj način dijete može doživjeti mnoge neugodnosti i naći se u opasnosti.

Što obuhvaća takav oblik nasilja?

Međuvršnjačko nasilje putem interneta uključuje poticanje grupne mržnje, napade na privatnost, uznemiravanje, uhođenje, vrijeđanje, nesavjestan pristup štetnim sadržajima te širenje nasilnih i uvredljivih komentara.Može uključivati slanje okrutnih, zlobnih, katkad i prijetećih poruka, kao i kreiranje internetskih stranica koje sadrže priče, crteže, slike i šale na račun vršnjaka i/ili odraslih osoba. Takvo se nasilje, nadalje, odnosi i na slanje fotografija svojih kolega te traženje ostalih da ih procjenjuju po određenim karakteristikama, odnosno da glasaju za osobu koja je, primjerice, najružnija, najnepopularnija ili najdeblja u školi ili razredu. Djeca katkad na određenoj popularnoj internetskoj stranici traže od ostalih da navedu osobu koju najviše mrze te da o njoj napišu nekoliko riječi, a sve s ciljem da žrtvu osramote pred što većim brojem ljudi.

Cyberbullying je opasniji od drugih oblika zlostavljanja jer briše društvene kočnice te dopušta djeci da pišu, govore i čine stvari koje inače ne bi mogli napraviti u odnosu licem u lice i imaju osjećaj da za to neće morati odgovarati, što im daje lažan osjećaj sigurnosti i moći.

Cyberbullying se najčešće izvodi oblicima komunikacije u kojima identitet počinitelja može biti skriven, ali se (nepoznatog) počinitelja može otkriti pomoću IP-adrese, nakon prijave policiji odnosno tužiti (nadležnom) Sudu.

Što kažu istraživanja?

Jedno od desetero djece smatra da zbog interneta zanemaruje svoje svakodnevne obaveze.Svako šesto dijete nastoji što brže riješiti domaću zadaću da bi što brže moglo na internet. Njih 15% odlazi na internet kada se osjećaju loše, a 12% da bi pobjegli od tuge ili drugih negativnih emocija. Zbog prekomjernog korištenja interneta 9% djece ima osjećaj nedostatka sna, a 10% ih se osjeća nemirno i razdražljivo ako i kada ne mogu otići na internet. Većina djece na Facebooku ima između 300 i 500 prijatelja, a najčešće informacije koje objavljuju na svom profilu su privatne fotografije i poveznice na različite sadržaje. Najviše cyberbullyinga među vršnjacima je u Indoneziji (53%), a najmanje u Italiji (3%). Najzastupljenije je na Facebooku (92,6%), posredstvom poruka (67%), elektroničke pošte (46%) i mobitela (41%). Djeca koja čine i/ili doživljavaju nasilje na internetu imaju emocionalne i poteškoće u ponašanju: narušenog su samopouzdanja i samopoštovanja, frustrirani su, anksiozni i/ili depresivni, skloniji ljutnji, bijesu ili izbjegavaju odlazak u školu.

Što kažu Zakoni i drugi pozitivni propisi?

Članak 16. Konvencije o pravima djeteta, čija je potpisnica i Republika Hrvatska, kaže: „Dijete neće biti podvrgnuto samovoljnom i nezakonitom miješanju u njegovu privatnost, obitelj, dom ili dopisivanje, niti nezakonitim napadima na njegovu čast i ugled“, a stavak 2. istoga članka govori: „Dijete ima pravo na zakonsku zaštitu protiv takvog miješanja ili napada“.

Starijim maloljetnicima, uz odgojne mjere, može se izreći i kazna maloljetničkog zatvora. Zbog primjene odredaba Zakona o sudovima za mladež, dob počinitelja kaznenih djela procjenjuje se u vrijeme njihova počinjenja. Dakle, svatko tko koristi mobitel ili neku društvenu mrežu na internetu mora biti svjestan i osobne kaznene odgovornosti ako zlorabi tuđe osobne podatke, vrijeđa ili kleveće drugoga ili iznosi tuđe osobne i obiteljske prilike.

Savjeti za učenike

Poštuj na internetu pravila ponašanja koja vrijede i u svakodnevnom životu. Ako si žrtvacyberbullyinga ne odgovaraj zlostavljaču, blokiraj ga, sačuvaj dokaze, povjeri se odrasloj osobi od povjerenja ili nadležnim institucijama (volonterima Hrabrog telefona na besplatni broj 116-111 ili djelatnicima MUP-a na 192 ili 112). Ukoliko svjedočiš cyberbullyingu ne podržavaj ga šutnjom, poticanjem ili širenjem, obrati se odrasloj osobi od povjerenja ili (anonimno) nadležnim institucijama i pomozi žrtvi, tj. prijatelju/ici, ukoliko ih poznaješ.

Savjeti za roditelje

Nemojte koristiti računalo, tj. mobitel umjesto dadilje. Ograničite korištenje računala djetetu na jedan ili dva sata dnevno, s jasnim pravilima – nema korištenja računala, tj. mobitela prije škole, prije nego je domaća zadaća napisana, tijekom obroka i prije spavanja. Razgovarajte s djetetom o potencijalnim opasnostima i poučite ga da na intenet ne stavlja osobne podatke i fotografije, upoznajte njegove intenetske prijatelje i u slučaju cyberbullyinga naglasite kako ono nije krivo ako je žrtva te mu zbog toga nemojte prijetiti oduzimanjem računala. Kod mlađe djece računalo stavite u dnevni boravak (ne dječju sobu) kako biste mogli nadgledati dijete dok je na internetu, što radi i koje stranice posjećuje.

Korisni linkovi na kojima možete pronaći više informacija i/ili prijaviti nasilje: