Odlaganje maski

Vrijeme je karnevala, svečanoga razdoblja prije korizme u kojem se priređuju povorke maškara, kostimirani i maskirani plesovi, vrijeme u kojemu možemo biti što god poželimo. Dobra vila, vještica, klaun, političar ili glumac, neka osoba iz bajke ili superjunak. Barem na jedan dan. Vrijeme u kojem nam je dopušteno zaboraviti svakidašnje brige i probleme koji nas tište.

Ali, što kada vrijeme karnevala i ludiranja prođe, kada skinemo maske i vratimo se svakodnevnici? Ne znam čini li se vama, ali mnogi i dalje nose svoje maske u svakodnevnom životu, iako ih tek povremeno otkrivamo. Iz straha da će nas drugi vidjeti onakvima kakvi uistinu jesmo, iz želje da se pred drugima pokažemo boljima i jačima nego što jesmo, ili jednostavno zbog životnog iskustva, iz nekog straha da ćemo ogoliti vlastitu dušu, koju će netko samo gurnuti u stranu. Možda su to neki od navodnih i opravdanih razloga zašto je jednostavnije ''nositi masku'' cijele godine. Zapravo, tako samo sebe lišavamo nekih potencijalnih trenutaka koji će nam donijeti dobra iskustva, prijateljstva i uspomene. Svi smo bili povrijeđeni mnogo puta. Međutim to ne bi trebao biti razlog da ne budemo ono što jesmo, da ne radimo na vlastitom duhovnom, intelektualnom i ljudskom razvoju.
Kada s lica skinemo maske što smo ih tijekom karnevalskih dana stavljali na sebe doći će vrijeme da se sebi i drugima otkrijemo u punoj istini. Počnimo raditi na tome već sada, prije korizme, kako bi nam u trenutku odlaganja maski istina o nama samima bila prihvatljiva, kako bi nam bila dovoljan poticaj da budemo bolje osobe i u svakodnevnom životu.
Nemojmo se bojati biti ono što jesmo i raditi na sebi!