Putovi koji imaju srca

Živjeti život daleko je od idealnog. Zapravo je izazov koji prihvaćaš iz dana u dan ne znajući što ti nosi. On je jezgrovita, višeznačna zagonetka. Kap rose koja drži ravnotežu na vrhu travke. I upravo to čini ga zanimljivim i nepredvidivim. U njemu nije sve crno ili bijelo. Ponekad ti donese radost, a ponekad tugu. Ponekad su naši životni putovi trnoviti, a ponekad sa lakoćom nižemo uspjehe i sretne dane. Ivo Andrić bi rekao: „Što ne boli, to nije život, što ne prolazi, to nije sreća.“ Istinito i životno. Kada čovjek iz poleta sklizne u potištenost, kada se iz punoće života strmoglavi u prazninu, kada oduševljenje ustukne pred bezvoljnošću, kada se istopi pouzdanje, kada kap rose dotakne dno, shvaćamo da je život daleko od idealnog. Čovjek, predivno biće, onaj koji sve može, sve zna, onaj kojem sve polazi za rukom, u teškim trenucima osjeća nemoć.

Nemoguće je u životu ne biti slab. Nemoguće je uvijek čvrsto stajati nogama na tlu, nemoguće je ne zaplakati, ne osjetiti tugu i razočaranje. I to je dio života, dio koji nam pokazuje da nismo od kamena, da imamo osjećaje i ljude oko sebe koji su uz nas, ne samo u trenucima sreće, već i u onim trenucima kada dođu teška vremena. Osim bliskih ljudi, u teškim trenucima, tu je i naš Bog i njegova snaga koja nas jača. U životnim usponima svi strelovito letimo ka nebu, u padu se jedva vučemo po zemlji. I to smo mi, ljudi sretnih trenutaka i ljudi tužnih trenutaka.

I takve trenutke treba prepustiti Bogu. Zamislite da je more život, a valovi problemi koje on sobom nosi. Nemojte bježati i kukati. Jednostavno, naučite surfati! Tako će vam svaki val, ma koliko velik bio, predstavljati samo novi izazov i priliku za usavršavanje. Živjeti život daleko je od idealnog. Svi to znamo. Život je dar od Boga, dragocjenost koju primamo i njegujemo. Za mene je njegova ljepota, pa čak i u teškim trenucima u malim stvarima. Vrlo rijetko pojavljuju se prilike u kojima odjednom možemo učiniti puno. Istinska veličina sastoji se u tome da budemo veliki u malim stvarima. To je moja misao vodilja, kapljica nade na vrhu travke. Za mene postoji samo putovanje putovima koji imaju srca. Tuda ja putujem, i jedini dostojan izazov je da se taj put prijeđe sav, do kraja, bez obzira koliko puta kapljica kliznula sa vrha travke. I tuda putujem, gledajući, gledajući bez daha. Iz dana u dan, bio on dobar ili loš. Pridružite mi se na putovanju putovima koji imaju srca. Ovo blagdansko vrijeme idealno je da pokažemo koliko je naše srce veliko u onome što je naizgled maleno.