Školski neuspjeh

Temeljni kriterij svake teorije odgoja je zadovoljstvo učenika školom i učenjem. Prema rezultatima istraživanja 10% učenika se u školi osjeća loše, a 4% neugodno. Za jednog šesnaestogodišnjaka škola je mjesto dugih i dosadnih prodika ružnih glasova koji stalno pozivaju na motivaciju, učenje i više poštovanja. Školski neuspjeh je složeni fenomen koji ne dopušta učenicima prikladno živjeti i uspješno ostvarivati aktivnosti u školi i razredu na spoznajnoj, emocionalnoj i socijalnoj razini. Postupno se i kontinuirano uvećava, ima tendenciju rasta i iznimno je rezistentan na suzbijanje i otklanjanje. Statistički podaci MZOS-a ukazuju kako u školama caruje, iako ga tako ne nazivamo: primjerice na kraju prvog polugodišta 2010. godine prolaznost u trogodišnjim srednjim školama bila je 41,11%, a u četverogodišnjim 63,59%. Svake godine između 5 i 9% učenika ne završi prvi ili drugi razred srednje škole. Zapanjujući je i broj učenika koji tijekom školske godine nestaju iz sustava.

Unatoč tome što su najpopularnije objašnjenje, kognitivne osobine nisu glavni faktor koji utječu na razvoj školskoga neuspjeha. Philip Ewart Vernon uspjeh u učenju prikazuje jednadžbom

uspjeh = f (G + x + v : ed)

G= generalni faktor inteligencije

x = složeni faktor i ustrajnost, sklonosti, motivacija i uvjeti učenja

v : ed = verbalne i matematičke sposobnosti

Osim pamćenja i pozornosti, na školska postignuća znatno utječu motivacija, emocionalne značajke osobnosti učenika, razredno-nastavno ozračje i nepoticanje učenika na razmišljanje. Na emocije adolescenata osobito utječu obiteljski odnosi (42%), životne okolnosti (20%) i ljubavni problemi (9%). Srednjoškolci navode da najviše strahuju od školskog neuspjeha, kompeticija među učenicima (osobito u matematičkim gimnazijama), različitih oblika zlostavljanja, kažnjavanja odraslih i bolesti. Bijes im izazivaju nepravedni postupci od strane odraslih, kršenje prava, nemogućnost samopotvrđivanja i sarkastične izjave glede njihova rada i ponašanja.

Pomoć u prevladavanju anksioznosti: funkcionalna analiza za učenike starije od 12 godina

Raspoloženje i emocije imaju dubok utjecaj na spoznajno funkcioniranje: pozornost, procesuiranje informacija i pamćenje. Psihologinja Katica Lacković Grgin navodi kako su neuspjeh na ispitu, dobivanje niže ocjene od očekivane, nepravedno ocjenjivanje i sukobi s nastavnicima najučestaliji i visokorangirani stresori, a za učenike završnih razreda srednjih škola to su još vremenski pritisci i polaganje mature. Sveučilišni profesori sociologije Mathias Millet i Daniel Thin u svojoj knjizi Ruptures scolaires - l'école à l'épreuve de la question sociale dokazuju kako na školski neuspjeh i napuštanje školovanja utječu siromaštvo, poteškoće u integraciji sve brojnijih učenika – imigranata, niska izobrazba i nezaposlenost njihovih roditelja, čime se socijalni problemi multipliciraju.

Korijen problema bolesne škole je u negativnom školskom ozračju, čii prediktor se jasno vidi u opterećenju učenika – najčešće u izostancima, negativnim ocjenama i zasićenosti nastavnim aktivnostima. Školski neuspjeh je dvostruki problem za učenike jer se trebaju suočiti s uzrocima koji su ih doveli do neuspjeha i pronaći najbolju strategiju za rješavanje problema. Bježanje s nastave, najčešće provocirano školskom sredinom, pouzdan je znak nekog sukoba i nesklada ritma odrastanja i pedagoških normi. Prema spolu, s nastave više bježe mladići, u školi im je često dosadno, manje su uspješni i nisko vrednuju školu i školovanje. Pedagoginja Smiljana Zrilić u istraživanju školskog apsentizma dokazuje kako učenici koji bježe s nastave imaju povećani rizik za razvoj bolesti ovisnosti. Talijanski klinički psiholog i psihoterapeut Ivano Gagliardini u svojoj knjizi Paure e ansie a scuola – come affrontarle e superarle navodi upozoravajuće znakove fobije od škole, koja je češća kod adolescenata s anksioznim crtama karaktera: dijete i/ili adolescent prije odlaska u školu ima glavobolju i/ili bolove u trbuhu, u školi u stresnim situacijama pocrveni i ponaša se uznemireno, izbjegava pojedine predmete, ima poteškoća u izvršavanju školskih obveza, nerado piše domaće zadaće, često uz verbalnu agresiju i odlazi iz škole prije završetka nastave.

Što učiniti? Kada je fobija od škole toliko razvijena da dijete, odnosno adolescent više ne dolazi u školu nego je kod kuće, treba inzistirati na održavanju kontakta i kontinuiteta sa školom, prepisivanju školskoga gradiva i pisanju domaćih zadaća. Također, učeniku treba omogućiti da dolazi u školu na predmete koje voli. Ako se za mjesec dana stanje ne popravi, učenika treba uključiti u psihoterapijski tretman. U protivnom problem može eskalirati napuštanjem školovanja ili razvojem agorafobije (strah od otvorenog prostora). Francuski psihijatri Daniel Marcelli i Alain Braconnier u svojoj knjizi Adolescence et psychopathologie navode kako iz tog razloga čak 40% učenika s navedenim poteškoćama nikada ne završi školovanje.

Škola je živi organizam koji se pred imperativom suvremenosti u svome biću neprestano mijenja. Kada učenici kažu da mrze školu, to uglavnom znači da mrze kad se od njih traži da čine ono što ne zadovoljava njihove potrebe. Učenicima se u školi najviše sviđa međusobno druženje, a voljeli bi da su nastavnici više pristupačni, manje strogi i da imaju za njih više razumijevanja. Razvojne poteškoće učenika i socijalne dileme adolescenata, koji žive na rubu vanjskog i unutarnjeg svijeta, toliko su važne da ih svojom važnošću ne smije zasjeniti ni jedan predmet ili nastavnik. Zanemarivanjem personalizacije odgoj gubi svoju primarnu funkciju.

Volio bih vjerovati da je današnjoj djeci i mladima, sanjalicama i vizionarima, bolje nego prije, ali ne mogu. Pomaže li škola (koja katkad nije ni ugodno ni sigurno mjesto za život učenika) u oblikovanju identiteta ili utječe na razvoj krize, prosudite sami.