Umjetnička ljepota iz perspektive neuroznanosti

Talijanski neurolozi Enrico Grassi i Pasquale Palumbo napisali su članak  „Neuroestetski pristup ljepoti“, a objavljen je u časopisu Psicologia contemporanea (n.156). Vjerujem da je ovo prikladan sadržaj za ljetne praznike tijekom kojih smo više posvećeni afektivnoj dimenziji ljepote i estetskim užicima, a može poslužiti i kao svojevrstan motivacijski uvod u ovogodišnju KLJŠ čija je tema Vjera i umjetnost.

 

Afektivna dimenzija ljepote

 

Percepcija ljepote ima afektivnu dimenziju koja se subjektivno percipira kao estetski užitak povezan s kognitivnom modulacijom, emocionalnim angažmanom i ponašanjem. Za Platona ljepota je vrijednost koja je mnogo bliža dobru nego umjetnosti: to je ideja koja živi izvan svake zemaljske inkarnacije do koje se čovjek može uzdići vježbom progresivne osjećajnosti. Navedeno poimanje objašnjava i zašto je estetska privlačnost temelj kognitivne predrasude, poput vjerovanja da je primjerice zgodna osoba ujedno i natprosječno inteligentna.

 

Estetski užitak 

 

Jedno od pitanja o kojima se u estetici najviše raspravlja jest može li se ljepota definirati objektivnim parametrima ili u potpunosti ovisi o subjektivnim čimbenicima? Iako subjektivni kriteriji igraju važnu ulogu u svačijem estetskom doživljaju, danas znamo da postoje specifični principi s biološkom podlogom koji mogu olakšati percepciju ljepote. Eksperimentalna istraživanja iz područja neuroznanosti ukazuju da ljepota postoji preko osjetila i unatoč različitim manifestacijama može se kvantificirati.

 

Rezultati studije dr. Zekija, utemeljitelja neuroestetike, provedenog 2011. godine u Laboratoriju za neurobiologiju londonskog sveučilišta, ukazuju da naš mozak ljepoti posvećuje specifično područje koje se aktivira kada doživljavamo užitak slikovnog umjetničkog ili glazbenog djela. O ovoj studiji dvadeset sudionika različitih kultura i etničkih pripadnosti (pr)ocjenjivali niz slika i glazbenih djela klasificirajući ih kao "lijepe", "ružne" ili "ravnodušne". Za to vrijeme neuroznanstvenici su funkcionalnim MRI-jem pratili zbivanja u njihovom mozgu. Dr. Zeki je tako otkrio da kada su subjekti slušali pjesmu ili gledali sliku ocijenjenu kao "lijepa", područje poznato kao polje A1 medijalnog orbitofrontalnog korteksa bilo je više aktivirano. Aktivnost ovog dijela korteksa izravno je povezana s ljepotom: što je estetski doživljaj ljepote jači, to će se ovo područje više aktivirati. Dakle, ljepota je mjerljiva.

 

Skupina kanadskih neuroznanstvenika 2001. godine prvi je put demonstrirala aktivaciju mezencefaličkog kruga nagrađivanja nakon slušanja glazbenog djela. Na temelju ovog istraživanja, koje su proveli deset godina kasnije i objavili u časopisu Nature, dokazali su neurološki odgovor na glazbene užitke povezane s očekivanjima koja pokreće slušanje glazbe. Dakle, tijekom slušanja glazbe postoje faze (kao i kod ostalih užitaka, odnosno ovisnosti), i to: apetitna ugoda, a potom lajkanje tijekom hedonističke konzumacije djela koja se manifestira u onome što engleski autori zovu „chills“, a francuski „frissons“ (u obliku tjelesnih manifestacija poput primjerice formikacije kada primjerice slušamo Bocellijevu izvedbu Amazing Grace ili Mozartov Requiem u d-molu K 626). Jean-Jacques Rousseau to je tvrdio i prije neuroznanstvenika, definirajući glazbu kao umjetnost aranžiranja i vođenja zvukova na takav način da iz njihove konsonance, njihovog slijeda i relativnog trajanja izazvati ugodne osjećaje.

 

Zaključna razmatranja

 

Neuroznanstvenici tvrde da objektivna ljepota postoji, pružajući pouzdane informacije o dobi, plodnosti i zdravlju, a naš je mozak dobro istreniran da je prepozna. Estetska prosudba pritom proizlazi iz genetskih, kulturoloških i objektivnih čimbenika, a da bi se razvila trebali su joj milijuni godina.

 

Dugotrajnost i pouzdanost navedenih estetskih kriterija pokazuje primjerice bista kraljice Nefertiti (koja se čuva u Berlinu, a izrađena je prije 3.300 godina): djeluje lijepo i zavodljivo zahvaljujući karakteristikama koje su i danas, kao ideal ženske ljepote, vrlo aktualne - pune usne, visoke jagodice i izdužene oči.

 

Iz onoga što smo do sada uočili možemo reći da u iskustvu ljepote ono što je na kocki nije apstraktna vrijednost, nego proprium dostojanstva ljudskog bića, zaključuju dr. Grassi i dr. Palumbo.

 

Preveo i prilagodio: Petar Smontara