Šarenilo razumijevanja drugih

Jedno od većih umijeća u radu s drugima umijeće je znati razumjeti drugoga u njegovim postupcima i riječima. I često sa čuđenjem i osudama a priori vrjednujemo tuđe postupke i riječi, pod pretpostavkom da su drugi slični nama i da su naša mišljenja, vrijednosti i navike ispravne. Možda nam to u nekom kratkom roku podiže samopouzdanje, no zasigurno brzo shvatimo kako različitost ljudi i njihovih reakcija ponekad nije u dosezima naših promišljanja.

Svatko od nas, ovisno o vlastitom karakteru, živi život kroz vlastita uvjerenja, emocije i različita iskustva i na temelju toga odlučuje o mjeri razotkrivanja pred drugima u svrhu shvaćanja određenih postupaka. Stoga si treba dopustiti i mogućnost priznanja kako ponekad ne možemo razumjeti tuđe postupke ako uvijek polazimo od sebe i od onog ''Ja nikada ne bih tako…'', jer mnogi su u svojim shvaćanjima drugačiji od nas. Čovjeka treba sagledati otvorena srca, ne na temelju onoga što smo mi, već na temelju onoga što on jest. Promotriti njegovu komunikaciju gestama i govorom tijela. Upravo položaj tijela, pokreti i kretnje mogu ispričati sasvim drugačiju i iskreniju priču od one koju čovjek izgovara vlastitim glasom.

Unutar takve komunikacije, koja uvažava cjelokupnu osobu u svim njezinim odrednicama, bolje ćemo razumjeti ljude i njihove situacije, znati prevladati različitosti, izgraditi poštovanje i povjerenje, ne zaboravljajući kako nam u razumijevanju drugih pomaže i uspješno slušanje kao bitan aspekt komunikacije u kojem govorniku pokazujemo da su važni njegovi postupci i riječi, a ne naše ''Ja nikada ne bih tako…''